Get Adobe Flash player

NOVO! Roman: U sjeni vrtnje


Autor: Danijel Jerković
Izdanje: svibanj 2014.
ISBN: 978-953-57976-0-9
Broj stranica: 272
Nakladnik: Saxum-biro d.o.o., 10000 Zagreb, Hrvatska

Cijena: 149 Kn


Leon Lajtman uzorit je suprug, brižan otac i uspješan odvjetnik. U poslovnom svijetu ne  pristaje na kompromise, već uvijek teži novim pobjedama. Svoju energiju crpi iz naizgled stabilne obiteljske zajednice. No dobivene ponude na vrhuncu karijere bit će nemoguće odbiti...

Maria Lajtman voljena je supruga i vrsna liječnica. Uvjerena je kako je ostvarila san mnogih žena, ali idilu stabilnog braka, majčinstva i materijalne sigurnosti narušava moralna sjena iz prošlosti vezana za nestalog brata...

Nikolina je sretna i voljena devetogodišnjakinja. Bezbrižno uživa u djetinjstvu koje se u samo jednom trenutku naprasno prekida...

Bilo je dovoljno samo jedno neoznačeno raskrižje pa da se iznad Lajtmanovih pojave teške sjene. Sjene su im otvorile vrata novih svjetova. Kakav će trag i posljedice one ostaviti na svakome od njih? Hoće li uspjeti smoći dovoljno snage i pronaći put do novog svjetla? Kolika će biti cijena i jesu li je spremni platiti?


Ulomak iz knjige:

"Iz kuće nije dopirao nikakav zvuk, čak ni najmanji šum. Osim krupne Magdalene, koja je ponedjeljkom i četvrtkom pospremala, u njoj je živio samo Leon. Za mirnoga dana, kao iz nemjerljive daljine, do Leona je znao doprijeti rezak ali tih zvuk. Zvuk ga je više podsjećao na cvilež pri plaču kakva udaljenog djeteta, ponekad i na zvuk struganja starog nepodmazanog željeza jedno o drugo. Posljednjih godina je pokušavao razaznati izvor tog zvuka, uz nekad veća, nekad manja naprezanja. Uspravio bi se u svojoj stolici i okretao glavu ne bi li dokučio odakle dopire. Nije ga uspijevao uhvatiti. Što se više naprezao, zvuk bi postajao sve tiši. Ponekad bi se energično trgnuo i ustao sa stolice kako bi ga iznenadio i presreo. No, zvuk bi tada poput starog lisca u trenu utihnuo. U posljednje vrijeme se igra lova na zvuk sve češće ponavljala. Znala je potrajati do kasnih popodnevnih sati kada se Leon zbog vlage u zraku koja mu je štetila premještao u kuću. Vrativši se sutradan, uz šalicu čaja, vrebao je zvuk ispočetka. Posljednji dani života pretvorili su se u opsesiju. Leon je predosjećao da mu se bliži kraj i želio je više nego išta uhvatiti zvuk svom punoćom svijesti. Svaki put kad mu se iznova prišuljao i nježno ga poškakljao iza uha, Leon se trzao i neko vrijeme ostajao ukočen u stolici, posve uspravljenih leđa. Nakon nekog vremena otpuštao je mišiće i vraćao se u pogureni položaj.
Gledajući ga kroz staklenu stijenu, odmaknuvši teški zastor, Magdalena je prestajala s poslom i dugo ga promatrala. Pratila je već duže vrijeme njegovo ponašanje i sve naglašeniji nemir. Nakon toga je spuštala pogled u pod i puštala zastor. A kad bi se u kutu oka pojavila suza, brzo bi protresla glavom i nastavljala s poslom. Svakim novim dolaskom kuća joj se činila sve većom i sve tišom. Osjećala se poput kakvog stranca koji istražuje njenu arhitekturu, potpuno neosjetljiva na sve godine koje je provela u njoj. Kuća je postupno umirala s Leonom i svoje mrtvilo prenosila na Magdalenu. A nekada je bila tako vesela, u dvorištu i u kući često se čuo smijeh. A tek boje! Boje su isijavale svježinu i bistrinu. Kao da ih možeš zagrabiti rukom i ranom se zorom umiti onom koja ti se najviše sviđa.
"


Želim naručiti svoj primjerak knjige "U sjeni vrtnje": klikni ovdje